ponedjeljak, 6. ožujka 2017.

Je li moguće drevne poganske običaje i praznike učiniti kršćanskima i prihvatljivima Bogu?

     Mnogi ljudi danas spremno priznaju da već znaju da se mnogi običaji današnjih svetkovina često pripisuju poganstvu. Znaju da su pogani započeli neke od ovih praznika i proslava, i  iskvarili neke običaje. No, čini se da, unatoč tome, prevladava stav da vjernik  i takve blagdane može učiniti kršćanskima.

Upravo takva racionalizacija potiče neke da misle da, unatoč poganskom porijeklu današnjih svetkovina, nije pogrešno od srca se pridružiti tim proslavama. Ovaj blagdan i njegova tradicija, kažu, može se posvetiti Gospodinu. Oni vjeruju da njihova perspektiva daje ovim blagdanima pobožnu, kršćansku svrhu.
Pogani su možda posvećivali ove blagdane svojim idolima, ali ako ih ja posvećujem svom Bogu onda su to, dakle, Božji dani. Uostalom, oni mogu osjećati da im je potrebno slavlje u njihovim životima. Tako postaju uvjereni da su im potrebni rituali, tradicije i izgovori kako bi se okupili.

Iako su možda potpuno nesvjesni toga, ovi ljudi spremni su prihvatiti bilo kakvo razmišljanje kako bi zadržali ove njima ugodne tradicije, uvjereni njihovom emocionalnom privlačnošću.
Većina tih ljudi naći će razlog da nastave činiti ono što njihova srca žele bez obzira na povijesne ili biblijske dokaze (Jer.17:9. Marko 7:20-23; Izreke. 28:26).

Ovaj je članak, međutim, napisan za one malobrojne koji su spremni nepristrano ispitati povijesne i biblijske činjenice i (unatoč sklonosti svog srca da slijede ugodne tradicije) istinski žele slijediti Božju riječ kako je izražena u Bibliji.


Zapazi u kojoj mjeri obožavanje Boga mora biti isključivo: "Pazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se ne čuju iz usta tvojih." ( 2.Moj. 23:13) Naravno, to se odnosilo na spominjanje sa bilo kakvim štovanjem, a ne na npr, obično spominjanje u svrhu da se ukaže na to kojih se točno poganskih bogova, poimenice, trebalo kloniti.

No, neki se možda još uvijek pitaju zašto bi običaji koji imaju svoje pogansko porijeklo bili nešto tako ozbiljno i loše. Možda kažu: "Uostalom, zar nema još mnogo drugih stvari koje potječu ili su povezane sa poganstvom? 
Npr, kalendari, ljekovi i dr. pojmovi...

Razmotrimo dva primjera o Luki i apostolu Pavlu. Kad je Luka u Djelima apostolskim spominjao Aeropag (tj Aresovo brdo - Ares je bio grčki bog rata; Mars je bio latinski bog rata), on nije osjećao potrebu da pri zapisivanju promijeni već poznato ime tog mjesta u nešto što nitko nebi prepoznao.

Osim toga, Pavao je doslovno posjetio to isto mjesto posvećeno poganskom bogu i tamo je propovijedao čak je prihvatio gostoprimstvo nekih koji su štovali to mjesto. Npr, Dioniza (grčko ime za 'boga vina') i još nekih koji su mu se pridružili i kasnije postali vjernici, kršćani. (DJELA 17:19-34 ) Luka i Pavao sigurno nisu sudjelovali u nečem što je bilo povezano sa poganskim običajima.

Takve nužne stvari nisu značile da su oni slavili poganske bogove. No, bilo bi pogrešno uključiti ili usvojiti u svoje štovanje Boga ili u molitvu i druge s tim povezane aktivnosti bilo što, što se koristilo u poganskom obožavanju.
Tako npr, u engleskom jeziku, praznici (holidays) već po samom imenu su svetkovine ( holy days)

Dok mi danas nemamo neku praktičnu alternativu nego koristiti npr gregorijanski kalendar (koji koristi imena poganskih rimskih bogova), s druge strane, imamo priliku odlučiti hoćemo li ili nećemo sudjelovati u običajima koji su izvorno bili posvećeni štovanju tih bogova. A prema onom što nam Sveto Pismo govori, trebali bismo iskoristiti taj izbor.
 
Jedan od najpoznatijih primjera "opravdanog" neposluha Božjoj riječi: Mojsije je bio na sinajskoj gori toliko dana da su se Izraelci bojali da je sigurno umro.Tako su napravili idola u obliku zlatnog teleta kojeg su poznavali cijeli život tijekom svog egipatskog ropstva. Prinosili su mu žrtve i nazvali ga istim Bogom koji ih je izveo iz Egipta. Čak je i Aron napravio žrtvenik ispred teleta kako bi to nazvali "praznik" za Jehovu.

Bog im je zapovjedio da imaju samo jednog Boga, Jehovu (Jahvu).
Dakle, taj praznik i idol  stvarno su bili namijenjeni u njegovu čast (ili su barem tako mislili u svojim srcima). Uzimali su poganske vjerske običaje i "učinili ih čistima i svetima"! Jedini problem je što štovatelji pravog Boga sami ne odlučuju što je ispravno ili pogrešno u Božjim očima. To je upravo isti užasan grijeh koji su Adam i Eva počinili. Posljedice?
Sljedećeg dana tijekom praznika ( "u čast Jehovi") Božji opravdani gnjev protiv takvih neposlušnih doveo je do tisuća pobijenih. (Izlazak 32.)

Možemo razumjeti rezoniranje Izraelaca i njihovu želju da se vrate na stare običaje i ceremonije sa kojima su odrasli u Egiptu i osjećali se sigurno i ugodno. No, cijela poanta ovog primjera je da su se izričito oglušili na Jehovinu jasnu zapovijed (po njihovom, kompromis sa poganstvom im je, dakle, trebao donijeti najbolje od oba svijeta. Umjesto toga, to je donijelo gnjev jedinog pravog Boga i osudu!

"Cijela priča o zlatnom teletu (Izlazak 32.) otkriva razmjere kontrasta između religije koja je proizašla iz gore Sinaj i oblika religije prirođene njihovom nepokajničkom srcu.
Ove religije, učimo,  nespojive su.... to je najznačajnija stvar da kada se Izrael okrenuo idolopoklonstvu uvijek je bilo potrebno posuditi zamke iz poganskog okruženja .... kad god su kraljevi Izraela i Jude upadali u idolopoklonstvo, to je bilo posuđivanjem i sinkretizmom." -  (New Bible Dictionary, str. 504, Tyndale House izdanje od 1984.)

Dakle, Izraelci nisu otvoreno odbacili svog Boga, već su ga nastavili "štovati" dodavanjem (ili povratkom na) poganske običaje u Božje ime. Oni su "načinili" te običaje, slavlja "čistima i svetima" jednom pravom Bogu(ili su barem tako mislili). Ali to nikada nije bilo prihvatljivo Jehovi koji je zahtijevao čisto, neokaljano štovanje.

A, prisjetimo se što su u Isusovo vrijeme činile vođe, tada jedine istinske Božje vjerske organizacije. Evo, što im je Isus rekao:

  • Marko 7:6–9
    Biblija – prijevod Novi svijet
    • A on im je odgovorio: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao: ‘Ovaj narod slavi me svojim usnama, ali srce mu je daleko od mene.+ Uzalud me štuju jer se učenja koja naučavaju temelje na ljudskim zapovijedima.’+ Zanemarujete Božje zapovijedi, a čvrsto se držite ljudskih predaja.”+ Još im je rekao: “Lukavo zaobilazite Božje zapovijedi da biste se držali svojih predaja.+


Koliko se puta čulo kako stotine milijuna pripadnika kršćanstva mogu "učiniti" poganske proslave i običaje ugodnima Bogu? Emocionalna privrženost slavljima i običajima s kojom smo odrasli može biti razumljiva. Možemo imati snažnu želju da nastavimo na takav način promatrati takve stvari koje su nas toliko dugo oduševljavale i pružale osjećaje sigurnosti i zbližavanja s voljenima cijeli život.‎

‎Svakako Izraelci u svom strašnom trenutku potrebe na planini Sinaj, kada se sve činilo izgubljenim, razumljivo je da su čeznuli za takvim stvarima. ‎‎Pa ipak, njihovo razmišljanje identično je onima koji danas žele "učiniti" poganske  proslave i običaje ugodnima Bogu.‎‎ Ali, jedino što bi trebalo biti važno je ovo: ‎‎Je li‎‎ to ugodno Bogu ? ‎‎ ‎
‎ ‎
‎ Je li to doista u skladu s Njegovom Riječi? Možemo znati samo istražujući Njegovu riječ, Bibliju.  Očito su Izraelci saznali da je takvo kompromitiranje užasno pogrešno i dostojno smrti. Naučili su na teži način ono što je Isus naglasio onim vjerskim vođama svoga vremena koji su također "Zanemarivali Božje zapovijedi, a čvrsto se držali ljudskih predaja " - Ovi Izraelci time su riskirali priliku i za vječni život u budućnosti, zbog svog rasuđivanja i tradicije ljudi. ‎

I apostol Pavao, osvrnuvši se na njih, rekao je:

"Ali većina njih nije bila Bogu po volji – zato su i bili pobijeni u pustinji.
 A to se dogodilo nama za primjer, da ne bismo žudjeli za onim što je zlo, kao što su oni žudjeli. 7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što su bili neki od njih. O njima je napisano: “Narod je sjeo da jede i pije. Potom su ustali da se zabavljaju.”(1. Korinćanima 10:5–7)

‎NIVSB fusnota za 10:7 nam govori da je posljednja Pavlova rečenica citat koji se odnosi na incident sa zlatnim teletom, u Izlasku 32. Dakle, ovdje apostol Pavao također koristi primjer zlatnog teleta kako bi upozorio kršćane na pogubne posljedice miješanja poganstva s pravom religijom!‎

Apostol Pavao još jednom upozorava na bilo kakav kompromis sa poganstvom:

14 Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Što je zajedničko svjetlu i tami? 15 Može li vladati sklad između Krista i Belijala*?  Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? 16 Što Božji hram ima s idolima? Jer mi smo hram živog Boga, a Bog je rekao: “Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.” 17 “‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se od njih’, kaže Jehova*, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’”, “i ja ću vas primiti”.18 “‘I bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’,kaže Jehova, Svemogući.”

7 Voljena braćo, budući da imamo ta obećanja, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i trudimo se usavršavati svoju svetost bojeći se Boga. (2. KORINĆANIMA 6:14-7:1)

Ipak, neki ukazuju na riječi iz Rimljanima, 14.poglavlje, kao dokaz da je Bogu po volji što slave današnje religiozne i dr praznike, koji inače, izvorno se temelje na poganskim svetkovinama, a i danas sadrže mnoge poganske običaje i obrede.Da li stvarno ti biblijski odlomci ukazuju na praznike povezane sa poganskim proslavama i običajima? Što piše u Rimljanima 14:6 i što te riječi zbilja znače? Istražimo malo ove riječi. 
Koristimo sada, prijevod Biblije, Kršćanska sadašnjost. 

Dio ovog stiha, koji neki najčešće koriste, glasi :"Tko na dan misli, poradi Gospodina misli". Koristit ćemo ovaj isti prijevod da bi utvrdili što nam je točno Pavao htio reći u Rimljanima 14.poglavlje.

Rimljanima 14:1,5,6 (KS): "Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima ... Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli ...

Ponovno, Rim.14:5 (KS): "Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli ... "

Evo kako NIV Study Bible, komentira Rimljanima 14:5: "Neki smatraju da ove riječi prvenstveno ukazuju na Sabat, ali, one vjerojatno ukazuju na sve posebne dane obrednog (starozavjetnog) zakona."( NIVSB Romans 14:5)

Očito da Pavao ovdje govori da više nije bilo potrebno držati posebne dane, koje je, prema Mojsijevom zakonu, Bog zahtijevao da se drže. Ipak, Pavao nije mislio da je bilo pogrešno da neki židovski kršćani nastave držati te starozavjetne blagdane, ako to žele.

Pavao nam želi reći da ako netko smatra da je neki starozavjetni blagdan,( koji je Bog dao Izraelcima da ga obilježavaju) poseban i svetiji od drugih dana, da je takav čovjek još uvijek prihvatljiv Bogu.(Postoji dobar razlog vjerovati da je Pavao ovdje posebno mislio na držanje Sabata.) 

To se ni na koji način ne suproti drugim biblijskim zapovijedima da se strogo izbjegava poganske običaje; da ih se kršćanin čak ni 'ne dotiče'.

Dakle, slobodno nam je držati se, ili ne držati, mnogih stvari iz Mojsijevog zakona. Možemo obrezivati svoje sinove. Možemo odmarati na Sabat. Možemo se pridržavati mnogih stvari koje su nekada bile neophodne prema Mojsijevom zakonu, a da nas Bog neće osuđivati zbog toga.

Ali, jasno je da, ne smijemo držati ili obilježavati nešto što Bog osuđuje i što mu je odvratno. Ne možemo u naše obožavanje Boga i u naš kršćanski život uključiti običaje, obrede ili blagdane, kojima se izvorno, slavilo poganske bogove.

"Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta...čuvaj se da ne padneš u zamku; ne pođi za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: ‘Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako ću i ja.’ Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. (Ponovljeni zakon 12:3, 30, 31, KS)


NIV Study Bible bilješka za Pon.zakon 12:4:

 "Pribor i obredi za idolopoklonička bogoslužja ne smiju se koristiti u obožavanju Gospodina, jedinog pravog Boga."

Dakle, jasno je, da riječi iz Rimljanima 14.poglavlje, ne dopuštaju  da netko, po svom uvjerenju, drži današnje blagdane, koji sadrže ili vuku korijene u poganskim obredima i vjerovanjima i još da tvrdi da time slavi Boga. Jer, time ga sigurno ne slavi.

Moramo prihvatiti Božju riječ ispred želja svog srca i općeprihvaćenih tradicija.
 I moramo izvući pouke iz Biblije o katastrofalnim rezultatima čovjeka koji slijedi želju svoga srca (i vlastito "rasuđivanje") umjesto da je poslušan Božjoj riječi. ‎

Ne, Bog ni danas ne tolerira nikakve "mješavine" kršanskog i poganskog štovanja, običaja i tradicija . "Jer ja, Jahve, ne mijenjam se." -( Malahija 3:6, KS.‎)