Rusija - 175 000 zatvorenika savjesti

(pogledajte video   Nepravedna presuda ruskog Vrhovnog suda )

Dana 20. travnja, na Hitlerov rođendan, Rusija je postala prva europska zemlja koja je zabranila vjeroispovijest Jehovinih svjedoka. Hitler je to također pokušao učiniti, ali, bez uspjeha. Malo kasnije, to je pokušao i Staljin, sa sličnim ishodom.

Prema odluci Vrhovnog suda, po prvi put od 1918. godine, na području cijele Rusije, jednoj vjeroispovijedi bit će oduzeta imovina, tj, na stotine zgrada, sagrađenih dobrovoljnim prilozima samih vjernika.  Prema izjavi tužitelja Ministarstva pravosuđa, oduzimanje imovine predstavlja važnu stavku. Ti ljudi nisu od vlade tražili novac, nego grade svoje domove obožavanja na vlastiti trošak, ali, vlada im to oduzima, jer joj se ne sviđa način na koji se mole.

Cinizam te situacije jednostavno je neshvatljiv. Još prije ove odluke suda, policija i FSB u cijeloj su zemlji provodili pretrese domova obožavanja, pretraživali vjernike, kopirali putovnice, fotografirali ih, i izdavali im upozorenja o njihovoj kaznenoj odgovornosti za "eskstremističke" aktivnosti. Još jednom naglašavam, to je počelo još prije odluke suda. Sad kad je zabrana proglašena, u cijeloj zemlji proglašena je sezona lova.

Policija, FSB, kao i bezbroj vandala i nasilnika svih vrsta, svi su u lovu na vjernike, žene, djecu i bake. U Cheliabinsku policija je već rastjerala sastanak gluhonijemih osoba. U Taganrogu, vjernici su već krivično kažnjavani za čitanje Biblije. Vandali već razbijaju prozore, pa čak i bacaju bombe u domove obožavanja. Sve se to već dogodilo, a sada će se multiplicirati.

Mi se nalazimo na rubu masovnog vjerskog genocida sa nepredvidivim posljedicama. "Budući da je vjeroispovjest likvidirana, počela je opsada, ali, Jehovini svjedoci se neće odreći vjere" opravdano primjećuje odvjetnik Anatolij Pchelintsev. Zaista, nemoguće je zabraniti vjeru sa jednim potpisom pera. Kao rezultat toga, zemlja je jednostavno dobila 175 000 zatvorenika savjesti. Po Pchelintsevom mišljenju, neki od njih će iseliti iz zemlje, a neki prijeći u ilegalu. Oni kojima to neće biti moguće, bit će zatvoreni.

To je nevjerojatno, ali, većina novinara i gotovo 100% javnosti, ne razumiju ni razloge ovog suđenja niti njegove posljedice. Situacija je shvaćena ovako:
a) Jehovini svjedoci su opasna sekta čije je djelovanje opasno po društvo
b)kad su zabranjeni, njihovo će djelovanje prestati.

"To je kraj svijeta za Jehovine svjedoke", piše naivno RT.
U stvarnosti, situacija je sljedeća:
a) jedini temelj za zabranu Jehovinih svjedoka je njihova "ekstremistička" tj, "neispravna" literatura. Ni jedna druga štetna radnja nije bila navedena na sudu, osim pitanje transfuzije krvi, ali, čak i po tom pitanju, Ministarstvo pravosuđa nije bilo u mogućnosti pružiti nikakve dokaze.

Jedina osnova za zabranu je sporna, a to je po mišljenju tužitelja, tekst u literaturi i tumačenje Biblije. Odvjetnica ministarstva pravosuđa, Svetlana Borisova, na sudu je iskreno izjavila:
"Ne smatramo da su citati iz Biblije ekstremistički, nego tumačenje onog što je zapisano u Bibliji."

b) nakon zabrane, vjernici će i ubuduće vjerovati u ono u što su vjerovali i prije. U povijesti ne postoje slučajevi da su po nalogu vlasti, Jehovini svjedoci promijenili svoja uvjerenja. Ako netko misli da uz pomoć zabrane vjernici mogu biti "preodgojeni", to je krajnje naivno predviđanje. To je nedjelotvorno.

Jedina stvar koja će se promijeniti kao posljedica odluke suda je da će morati zatvarati te ljude. I to ne neku rock grupu od tri člana ili jednog lovca na pokemone, već gotovo 200 000 građana ove zemlje. Takav nevjerojatan broj ljudi  ni jedna država u suvremeno doba nije zatvorila. Biti će potrebno graditi nove zatvore i cijelu mrežu zatvora. No, u svakom slučaju, okrenuta je posve nova stranica u odnosima države i vjeroispovijesti.

Odvjetnik Viktor Zhenkov, na sudu je iznio jednu moralnu činjenicu:
"U ovoj sudnici postoji osoba koja je rođena u zatvoru, jer je njegova mama, koja je bila u trećem mjesecu trudnoće, bila osuđena kao neprijatelj naroda, na osam godina zatvora, samo zato jer je bila Jehovin svjedok. Ona je rodila u zatvoru, a dijete je provelo dvije godine u dječjem domu u zatvoru. Njegov otac ga nije mogao uzeti, jer je bio prognan u Sibir. Godine 1991, vlada je priznala da je majka bila žrtva političke represije, ispričala joj se, dodijelila joj mirovinu. I sada, ovdje u sudu, taj čovjek, rođen u zatvoru, prišao mi je i upitao:" Da li Ministarstvo pravosuđa stvarno želi ponoviti ovu užasnu povijest?", a ja nisam znao što da mu odgovorim. Čak ni sada ne znam što motivira predstavnike Ministarstva pravosuđa i one koji vode ovo suđenje!"

Danas neki ljudi i dalje govore: neće biti nikakvih hapšenja ; zabranjena je samo pravna osoba; građanima i dalje ostaju njihova osobna prava. To je zabluda koja proizilazi iz loših informacija. Vjernici su već upozoravani pod prijetnjom kaznenog gonjenja, samo zato jer su u svom domu (!) čitali Bibliju i molili se. FSB već počela upozoravati da će svi pripadnici Jehovinih svjedoka biti kazneno gonjeni. Već ranije, 16 vjernika u Taganrogu, već je primilo kaznene prijave samo zato jer su čitali Bibliju, premda nisu svi bili članovi zabranjenih pravnih osoba. Još na ročištima, i samo Ministarstvo pravosuđa je priznalo da i vjernici mogu biti kazneno gonjeni. Vjerska diskriminacija (zabranjena ustavom) službeno je uvedena u Rusiji : vjernicima nekih religija dozvoljeno je da se okupljaju na molitvu, a drugima nije.

Ohrabrujuće je da sve više vjernika drugih vjeroispovijesti shvaćaju da će sutra oni doći na red. Baptisti, pentekostalci, pa čak i pravoslavci, otvoreno su progovorili u obranu Jehovinih svjedoka, i poslali su svoje žalbe predsjedniku. Mnogi budno prate što se to događa. Ali, potrebno je brže otvarati oči.


Odmah nakon odluke Vrhovnog suda, u hodnicima se počelo raspravljati koja će religija biti sljedeća. "Sve organizacije koje postoje u našoj zemlji, osim tradicionalnih vjeroispovjesti, treba ispitati kako bi se zaštitili interesi tradicionalnog morala, tradicionalne vrijednosti Rusije, u institucijama poštivanja obitelji, brige za susjede, i ljubavi prema domovini. Po mom mišljenju, jako puno organizacija danas ne odgovara ovim kriterijima", rekao je Sergej Gavrilov, predsjednik državnog Duminog odbora za razvoj civilnog društva i poslova javnih i vjerskih zajednica.

Je li to bio signal za svakoga?

(Tr. by PDS, posted 26 April 2017)

izvor:

175,000 PRISONERS OF CONSCIENCE

by Anton Chivchalov

Radio Liberty, 25 April 2017

Je li izbjegavanje isključenih povreda ljudskih prava?

uvodna napomena: izraz izbjegavanje u ovom članku odnosi se na ograničeni kontakt sa isključenim i samoisključenim osobama, kao mjeru koja se temelji na Bibliji, a ne, kako to otpadnici i protivnici Jehovinih svjedoka krivo prikazuju da izbjegavanje znači da Jehovini svjedoci isključenjem potpuno odbacuju tu osobu i zauvijek prekidaju svaku vezu sa njom.
U članku je potanko objašnjena biblijska utemeljenost i razmjer izbjegavanja kao posljedice isključenja ili samoisključenja. U članku su navedeni jasni dokazi koji pokazuju da Jehovini svjedoci ne izbjegavaju svoje bivše članove onako kako to otpadnici i protivnici prikazuju. Npr, i dalje su dobrodošli na svim našim sastancima. Ako žele, u svako doba mogu pristupiti nekom od starješina za savjet, pomoć ili podršku. I dalje mogu komunicirati sa članovima svoje obitelji...


                                                          *******************************



Otpadnici često koriste jedan citat sa kojim optužuju našu organizaciju da "krši" ljudska prava, zbog izbjegavanja bivših pripadnika.
Citat koji koriste nalazi se u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, čl.18:


Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.

U osnovi, oni tvrde da izbjegavanje na neki način krši njihovu slobodu savjesti, mišljenja i vjeroispovijedi. Ukratko ćemo razmotriti zašto način na koji to Jehovini svjedoci prakticiraju, ne predstavlja kršenje ni ljudskih prava, niti članka 18.

Razumijevanje članka 18:

Da biste shvatili je li izbjegavanje isključenih kršenje čl.18, ako više niste povezani sa Jehovinim svjedocima, postavite sebi sljedeća pitanja:

• "Da li me izbjegavanje sprečava da koristim svoju slobodu mišljenja i savjesti?"
• "Da li me izbjegavanje spriječava da se pridružim nekoj drugoj religiji?"
• "Da li me izbjegavanje sprečava da ne izražavam ili govorim o svojim uvjerenjima, vjerskim ili drugim, bilo javno ili privatno?"

Iskreni odgovori na ova pitanja trebali bi vas dovesti do ispravnog zaključka.

Protivnička propaganda

Jedini način kad izbjegavanje bivših članova doista predstavlja povredu ljudskih prava je ako neka grupa to primjenjuje izvan vlastitog kruga. Npr, ako ta grupa ili zajednica djeluje tako da izoliranjem bivših pripadnika, zaposlenika itd, nanosi financijsku štetu ili da uznemirava bivše članove, ako ih stavlja na crnu listu tvrtke ili zajednice, ako širi lažne glasine o njima, prijeti im tužbama, ili ako anonimnim telefonskim pozivima šalje policiju na njih, onda tako nešto doista jeste povreda njihovih ljudskih prava.

Međutim, bivši Jehovini svjedoci imaju iste slobode i ovlasti kao i svi ostali članovi društva koji nisu Jehovini svjedoci. Oni se mogu pridružiti drugoj religiji, mogu slobodno u javnosti izražavati svoja suprotna gledišta, mogu zadržati svoj svjetovni posao. (Hebr 6:4-6)

Osobe koje su isključene mogu dolaziti na naše vjerske sastanke. Ako žele, mogu zatražiti biblijski savjet od skupštinskih starješina. Starješine žele pomoći isključenim osobama da se vrate u kršćansku zajednicu Jehovinih svjedoka. Takve osobe mogu ponovno postati punopravni članovi naše zajednice ako prestanu kršiti biblijska načela i pokažu iskrenu želju da postupaju po Božjoj volji.

Još jedna činjenica koju treba imati na umu je ako neka osoba javno obznani svoju želju, bilo pismeno ili usmeno, da više ne želi biti Jehovin svjedok, onda je očito da ta osoba izbjegava nas, a ne mi nju. Mi smo dužni poštivati takvu službenu izjavu. Budući da nije zajednica, ili skupština podnijela takav zahtjev, ta osoba ne može kriviti zajednicu da krši njena ljudska prava.

Ali, protivnici vam neće takve stvari spominjati. Umjesto toga, oni se usredotočuju na moguće učinke izbjegavanja, i time nastoje odvratiti pažnju od pravih činjenica, i manipuliraju time kako nas drugi doživljavaju. I u tu svrhu igraju na osjećaje, manipulirajući izrazima kao što su: "to razara obitelji", "odvaja djecu od roditelja" "uzrokuje emocionalnu patnju".

Iako se to može dogoditi u rijetkim slučajevima, to su neželjene posljedice. Kako izbjegavanje jednog člana razbija cijelu obitelj? To se neće desiti, osim ako se tom članu ne dozvoli da okrene jedne članove obitelji protiv drugih.

Dakle, baš suprotno, ako se takve izbjegava, upravo to će spriječiti raspad obitelji, jer samo otpadničko djelovanje i zanemarivanje izbjegavanja unosi razdor i neslogu u obitelji.

 Kako to izbjegavanje razdvaja djecu od roditelja? Otpadnici nas žele prikazati kao da mi izbacujemo maloljetnu djecu iz svojih domova, što je podla laž. Od 1950-ih jasno smo roditeljima dali do znanja da se moraju brinuti o svojoj djeci, bez obzira na izbjegavanje, sve dok ne postanu odrasli prema zakonu svoje zemlje. (5.Moj. 6:6, 7, Izreke 19:18, 22:6, Ef. 6:4). Dakle, samo odrasle osobe budu izbjegavane od svojih roditelja. Uzrokuje li to emocionalno mučenje? Ne. "Mučiti" nekog podrazumijeva namjeru da se to radi. Jedina namjera emocionalnog mučenja je upravo kad osoba koja je isključena emocionalno zlostavlja svoju obitelj.  Kad bi ostavili svoju obitelj na miru, ne bi bilo mučenja.

 Ako osoba koja je isključena ima ženu i djecu koji su Jehovini svjedoci, sasvim je jasno da su oni još uvijek obitelj. Ali među njima više nema duhovnog zajedništva. Ipak, u braku i obitelji i dalje treba vladati bliskost.

Sa svim našim vjerovanjima i pravilima upoznati su svi naši pripadnici prije nego su nam se pridružili. To mogu i osobno potvrditi. I prije nego sam postao Jehovin svjedok, rečeno mi je i što sve podrazumijeva isključenje. Ništa mi nije bilo prešućeno. To me samo dodatno uvjerilo da se radi o zajednici koja  pazi na moralnu čistoću i ne tolerira ozbiljne grijehe.Dodatni motiv više zašto sam postao Jehovin svjedok. 

Samo zato što isključenje za nekog bude traumatično iskustvo, samim time to ne znači da su povrijeđena njegova ljudska prava. Npr, za neke ljude, biti izbačen iz sportskog tima, bude traumatično iskustvo, ali to ne predstavlja povredu njihovih ljudskih prava. Trener te ekipe ima pravo odlučiti tko može biti dio tima.

Ako kršiš pravila svoje tvrtke i zbog toga dobiješ otkaz i ako više nemaš pravo pristupa firmi, je li to kršenje tvojih ljudskih prava? Jesi li time nepravedno mučen? Samo zato što je to za tebe bolno, ne znači da te netko time namjerno muči.

Ako netko podnese protiv nekog člana svoje obitelji nalog za zabranu pristupa,  da li ga time muči? Naravno da ne. Dovoljno je imati na umu razlog zašto je ta osoba bila prinuđena na takvu mjeru. Obično zato jer je taj član obitelji tjelesno ili emocionalno zlostavljao tu osobu. Ima li pravo država kazniti zatvorom onog tko je ozbiljno prekršio zakon, i time ga udaljiti od društva, i od njegove obitelji?

Jehovini svjedoci, slično tome, budu prisiljeni izbjegavati bivše članove jer predstavljaju opasnost za duhovnu, emocionalnu dobrobit onih koji ostaju, i zato jer oni koji svojevoljno odlaze često pokušavaju emocionalno zlostavljati one koji ostaju. Dovoljna je obična pretraga na internetu da se to potvrdi sa brojnim stranicama koje su kreirali naši otpadnici. Oni na tim stranicama podlim lažima i klevetama ne ocrnjuju samo vodstvo naše zajednice, nego motive, vjerovanja i postupke svih nas. Zar onda nemamo i mi pravo izbjegavati takve osobe?

Mi ne shvaćamo olako  poteškoće i posljedice povezane sa izbjegavanjem bivših članova, i zato pružamo svakom članu koji možda razmišlja o napuštanju zajednice, ili onima koji ozbiljno krše biblijska načela, svaku moguću priliku da ostanu sa nama, i nudimo im pomoć u rješavanju svih njihovih dilema ili problema koje imaju. Ali, na kraju, na njima je hoće li prihvatiti tu ispruženu ruku ili ne.

Što se tiče optužbe da svjedoci izbjegavanjem bivših članova "razaraju obitelji", Europski sud za ljudska prava izjavio je sljedeće:

...sukobe često uzrokuju članovi obitelji koji nisu Jehovini svjedoci zato što “ne prihvaćaju i ne poštuju slobodu vjeroispovijedi na koju članovi njihove obitelji imaju pravo”

Kao što je taj sud izjavio, nije problem u našoj religiji, nego u nepoštivanju naših prava da živimo po svojoj vjeri, bez obzira slažete li se sa njima ili ne.

Prihvatiti posljedice

Ono što treba posebno naglasiti je činjenica da mnoge isključene ili samoisključene osobe odbijaju prihvatiti posljedice svojih postupaka. Slično, kao što radnik koji je uporno kršio pravila svoje firme, odbija prihvatiti svoju odgovornost za otkaz.

Slično tome, neki isključeni, budući da se ne mogu u skupštini otvoreno odupirati vodstvu zajednice i živjeti suprotno biblijskim moralnim načelima, tvrde da isključenjem njih da bi se zaštitila zajednica od njihovog utjecaja, ustvari se krši njihovo pravo na slobodu savjesti i mišljenja. Međutim, takvi vas neće ponizno podsjetiti da su, prije nego su postali Svjedoci, sami pristali živjeti po našim uvjerenjima, moralnim načelima i pravilima, i da su pristali prihvatiti posljedice kršenja tih načela i pravila. Kao što uprava firme, trener kluba, imaju pravo odlučiti tko može raditi za njih ili biti u timu, tako i mi imamo pravo odlučiti tko može ili ne može ostati naš član. Ni javnost, ni bivši članovi nemaju pravo određivati tko može biti naš član ili trebamo li komunicirati sa njima. To je naš izbor, a ne njihov. A taj izbor se temelji na istom izboru, koji su utemeljili i prvi kršćani.

Ali sada vam pišem da se prestanete družiti sa svakim tko se zove brat, a tko je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori o drugima ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim i ne jedite! Zašto bih ja sudio onima koji su izvan skupštine? Ne sudite li vi onima koji su unutar skupštine, a Bog sudi onima koji su izvan nje? “Uklonite zloga iz svoje sredine!” (1.Korinćanima 5:11-13)


Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele i navode druge da se spotiču u vjeri, protivno učenju kojem ste poučeni, i klonite ih se! (Rimljanima 16:17)

 Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji živi neuredno,a ne po predaji koju ste primili od nas.(

2. Solunjanima 3:6)

Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte!

(2. Ivanova 10)

Čovjeka koji širi lažno učenje kloni se nakon prve i druge opomene
(Titu 3:10)




pročitajte više o ovoj temi:

• Izbjegavanje drugih - uobičajena pojava u društvu
•  Kako se odnositi prema isključenim osobama?
• Izbjegavaju li Jehovini svjedoci svoje bivše članove?
• Zašto se može reći da je isključenje disciplinska mjera koja se temelji na ljubavi?
• Da li Jehovini svjedoci razaraju obitelji?

Je li organizacija Jehovinih svjedoka ikada govorila da će Harmagedon sigurno doći 1975?

Potpuna je laž tvrditi da su Jehovini svjedoci u svojim publikacijama govorili da Harmagedon treba doći 1975. Evo jedan članak iz 1974, koji uvijek nosim sa sobom, a koji pokazuje što su duhovno zreli Svjedoci tada znali i govorili:

"Publikacije Jehovinih svjedoka pokazuju da, prema biblijskoj kronologiji, čini se da 6000 godina ljudskog postojanja se navršava sredinom 1970-ih. Ali, te publikacije NIKAD NISU TVRDILE DA ĆE TADA DOĆI KRAJ SVIJETA . 
Unatoč tome, bilo je mnogo individualnih špekulacija o tome. Zato je kongresno predavanje "Zašto ne znamo ni 'dan ni sat'", bilo pravovremeno. Naglasilo je činjenicu da mi ne znamo točno vrijeme kada će Bog donijeti kraj." (w74 15.10. 635str - vidi sliku)

Zapazit ćete da se ovaj tekst pojavio u Stražarskoj Kuli krajem 1974, i ukazivao je na ono što su svi Svjedoci čuli na svojim kongresima toga ljeta. Tako da, prava istina je da svatko tko je govorio da će Harmagedon sigurno doći 1975, nije pažljivo slušao što se govorilo. Radili su ono što kritičari još uvijek rade; izvući neku izjavu iz konteksta i svojevoljno izabrati ono što nekom paše iz literature.

Ja sam se krstio 1966, tako da sam bio tamo 1975, i to apsolutno nije imalo nikakav utjecaj na mene niti na moju veliku obitelj. Razlog zašto to nije imalo nikakav utjecaj na 99,9% Svjedoka, je taj jer je većina pažljivo slušala ono što je stvarno bilo rečeno i nisu špekulirali. Oni NISU govorili da će kraj doći 1975.

Prava je istina, da od početka rasprava o 1975, Jehovinim svjedocima bilo je rečeno da ne špekuliraju oko toga što će se, ili neće, dogoditi. Za neke je bio to pravi ispit toga zbog čega su postali Jehovini Svjedoci.  Da li je to zbog nekog datuma, da spase svoju glavu, ili je to zbog toga jer su zavoljeli i cijenili Jehovu i istinu?

Do 1975 može se doći izračunom pomoću proročanstava iz Danijela i može se potvrditi sa događajima koje je prorekao Krist. Ovo tumačenje u potpunom je skladu sa prihvaćenim pravilima komentiranja biblijskog teksta. Tako da učenje Jehovinih svjedoka o 1975 i o tome da smo u "vremenu kraja" zlog ljudskog društva, potpuno je biblijski utemeljeno.

Ono što su Svjedoci govorili 60-ih i 70-ih, i dalje je istina: i dalje je kraj blizu i trebamo živjeti tako da "naša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu, dok očekujete i imate na umu Jehovin dan" (2.Pet.3:11, 12)


Od 1914 do našeg vremena, SVI dijelovi "znaka" koji označava "vrijeme kraja" eskalirali su diljem svijeta do neviđenih razmjera (Mat.24:3) Nikad prije u povijesti, jedna generacija nije vidjela sve to u tako neviđenom omjeru. Te činjenice, zajedno sa biblijskom kronologijom koja ukazuje na 1975 kao na 6000 godina od stvaranja čovjeka, nesumnjivo dokazuju da se ovaj svijet nalazi u vremenu svog kraja!


(IZVOR: Ovo je odgovor BAR_ANERGES - a na pitanje postavljeno na Yahoo Answers.)

Još davne 1968 objavljen je članak u Stražarskoj Kuli o očekivanjima za 1975:

"Trebamo li pretpostaviti da će bitka od Harmagedona biti završena do jeseni 1975. godine, i da će tada započeti dugo očekivana Kristova vladavina? Moguće, ali čekamo da vidimo koliko se sedmo tisućljeće  čovjekovog postojanja podudara s Kristovom tisućljetnom vladavinom. Ako ta dva razdoblja teku paralelno s kalendarskom godinom, to neće biti slučajno , već će biti u skladu s Jehovinim ljubaznim i pravovremenim namjerama. Međutim, naša kronologija, koja je razumno točna (ali zasigurno nije nepogrešiva), u najboljem slučaju samo ukazuje na jesen 1975. kao kraj šest tisuća godina čovjekova postojanja na zemlji. To ne znači nužno da 1975. označava kraj prvih šest tisuća godina Jehovinog sedmog “dana” stvaranja. Zašto ne? Budući da je Adam nakon svog stvaranja živio neko vrijeme tijekom "šestog dana",  nepoznata količina vremena trebala  bi biti oduzeta od Adamovih 930 godina, kako bi se utvrdilo kada je završeno šesto razdoblje od sedam tisuća godina ili "dana" i koliko dugo je Adam  živio u "sedmom danu". 

(w68E 8/15 pp. 494-501)

Dakle, godinama prije 1975. godine, članak iskreno i ponizno ukazuje na 1975, samo kao na mogućnost, nikako kao na definitivni datum, niti Harmagedona, pa čak niti kao kraja 6000g.




- nedavno mi je tjelesni brat, član crkve radosne vijesti Zagreb, postavio ovo pitanje:

A) Treba ipak znati da su se prvim kršćanima pogrešna očekivanja Kristovog dolaska počela učitavati tek nakon modernijih krivih očekivanja nekih kršćana (počev od 19 st).


Ili želiš reći da je i Isus u Otkrivenju imao krivo očekivanje kada kaže "dolazim uskoro"?

Odgovor:

Te Isusove riječi ne znače da je krivo predvidio kad će kraj. Zašto im je rekao da dolazi uskoro, ako je od tada do danas prošlo gotovo 2000g, a kraj još nije došao? Vrijedno je zapaziti da je Isus Ivanu rekao te riječi kad je Ivan, bio "obuzet duhom, dospio u Gospodinov dan", što je bilo daleko u budućnosti. Ipak, i od početka Gospodinovog dana prošlo je više od 100 godina, a kraj nije došao. Je li ih Isus obmanjivao time što im je rekao da će doći uskoro, a nije? Jesu li im zbog toga upropašteni životi, jer su zato zbog skorašnjeg njegovog dolaska, prodavali imanja, klonili se višeg obrazovanja, itd...? Ako neki i jesu tako reagirali, je li Isus kriv za to? Naravno da ne.  poticao ih je na budnost. ( Marko 13: 33 )

A da su doista apostoli IMALI kriva očekivanja kad će on doći, i time netočno tumačili proročanstvo o dolasku Biblija o tome iskreno govori:

"... a oni su mislili da će Božje Kraljevstvo biti ODMAH uspostavljeno." (Luk.19: 11), (Luk.24: 21)

"A kad su se okupili, upitali su ga: "Gospodine, hoćeš li u OVO vrijeme IZRAELU obnoviti kraljevstvo?" (DJELA 1: 6)
(Isus im na to odgovara da 'nije njihovo to znati', nego da OTAC to 'ima u svojoj vlasti - znači, ispravio ih je')

Jesu li od tada imali netočna, preuranjena očekivanja?

Apostoli su očekivali  da će se Isusov povratak dogoditi prije nego svi oni umru. I nastavili su misliti da će se to dogoditi u njihovo vrijeme. (1.Sol.4: 15- 18, 1.Kor.10: 11, 15: 51; 1.Pet.4: 7, 1: 20; Otk.1:1 ,3, 1.Iv. 2: 18)

Hoćemo li zbog tih grešaka reći da ih nije vodio Bog? Da su bili lažni proroci?  Učinili su te greške jer još nisu dovoljno razumjeli proročanstvo. Kao i oni, i Jehovini svjedoci su imali neka kriva očekivanja i to su priznali u svojim publikacijama.Pogrešne zaključke nisu donijeli zbog zlobe ili nevjernosti Kristu, nego uslijed gorljive želje da u svoje vrijeme vide ostvarenje Božjih obećanja. I kako su povećavali znanje o proročanstvima, mijenjali su svoja očekivanja. Naravno, i dalje važi ona Isusova tvrdnja "dolazim uskoro", i to svakim danom sve više. Jer, Isus nas time potiče na budnost. I mi potičemo jedni druge, i ljude kojima prenosimo te riječi, na budnost. 
Naše publikacije i dalje ukazuju da je 'kraj blizu', i na to imaju potpuno pravo koje im daje i Isus i Biblija, u kojoj se još prije 2000 godina zapisalo da je 'kraj blizu'. A kraj je doista bliže nego ikad, jer živimo duboko u vremenu za koje je Isus rekao: 

"Kad vidite sve to, znajte da je Sin čovječji blizu, pred vratima!"(Matej 24:33)

Čak su i sljedeće Isusove riječi davale naznaku da će njegovi vjerni učenici, u 1st. pa i u naše vrijeme, imati netočna očekivanja kraja:

"Zato i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!" (Matej 24:44)

A kako bismo mogli "biti spremni" ako nebismo upozoravali i sebe i druge da je "kraj blizu, pred vratima?" 

"Ali, pazite na sebe, da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi." (Luka 21:34)

Dakle, očito je zašto trebamo živjeti sa osjećajem hitnosti u ovo vrijeme. Ako bismo se prepustili životnoj stihiji i ustaljenoj rutini, ne obraćajući pažnju na biblijska upozorenja da je kraj blizu, i da će doći IZNENADA, kad se NE NADAMO, nebismo bili spremni, tj, Isus nas nebi našao duhovno budnima i dostojnima preživljavanja tog dana.

Zato, osobno sam zahvalan što pripadam kršćanskoj zajednici koja i kroz biblijsku literaturu jasno ukazuje na blizinu kraja, čak i ako je prethodno imala neka netočna očekivanja, jer mi to jako pomaže da se trudim ostati "spreman kad taj čas dođe!" Koja još kršćanska zajednica ulaže toliki trud da pomaže ljudima ostati duhovno budnima i usredotočenima na vršenje Božje volje, u ovo vrijeme kraja? Ni jedna druga.