(video o porijeklu Valentinova) Baal je babilonski 'gospodar', dok njegovo ime na kaldejskom znači srce što očigledno ima poveznicu sa slavljenjem srca za Valentinovo. Još jedna poveznica je veseli Kupido koji označava želju za nekim te je također jedna od inačica mladog Nimroda, također sa lukom i strijelom kojom gađa srce (Baal).
Valentinovo, Dan sv. Valentina ili Dan zaljubljenih blagdan je koji se obilježava 14. veljače i označava praznik zaljubljenih diljem svijeta. U sljedećim redovima otkrivamo koja je prava pozadina i podrijetlo ove svetkovine.
 |
| Valentinovo, sv. Valentin, Luperkalije ili žrtvovanje babilonskim bogovima? |
14.2. - Poganski blagdan plodnosti i života
Još su stari Rimljani slavili blagdan božice Juno (rimskog pandana grčkoj Heri) na 14.2. Svetkovina je bila takva da su muškarci i žene stavljali svoja imena u dvije različite kutije i onda su izvlačili imena. Ona dva imena koja se spoje moraju biti povezani kao par tijekom festivala i određenih datuma te godine. Time se slavila plodnost i ciklus života.Sljedećeg dana ritual se nastavio, i to slavljem Luperkalija u čast Fauna, boga plodnosti. Muškarci bi odlazili u predio gdje su po predaji Romul i Rem sisali vučicu. Tamo bi žrtvovali kozu, oderali je i trčali oko nje simultano udarajući žene s malim bičevima čime su osiguravali plodnost.
Katolički svetac Valentin
Prema jednoj drugoj storiji rimski car Klaudije II postavio je zabranu na brakove zbog prevelikog broja mladića koji su zbog ženidbe izbjegavali vojsku. Svećenik Valentin je bez obzira na zabranu tajno održavao vjenčanja te je osuđen na smrt. Tijekom čekanja egzekucije tisuće pisama su mu stizale u ćeliju s natpisima koliko je ljubav bitnija od rata.
Pogubljen je navodno 269. godine na 14.2., večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija.
Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14. veljače, na dan Valentinove smrti, a ime su mu dali u spomen na ovog sveca.
Tri katolička sveca, svi se zvali Valentini i svi pogubljeni na isti dan?
Tu su još dvije priče. U prvoj je glavni akter Valentin, svećenik koji je uhićen radi pomoći kršćanima. U zatočeništvu se zaljubio u kćer svog tamničara te se na ljubavne poruke potpisivao s 'Tvoj Valentine'. Po papi Juliju I. nad njegovim grobom izgrađena je bazilika. Također je pogubljen na 14.2.
Druga sporedna priča je o Valentinu, biskupu Ternija koji je također pogubljen na isti datum i njegove relikvije su danas u Terni. Skeptici se pitaju prilično logično pitanje - koja je vjerojatnost da su postojala
tri priznata sveca Valentina i svaki od njih je pogubljen zbog ljubavi i to na 14. veljače? Kada svemu pridodamo i rimske svetkovine plodnosti i ljubavi istog dana priča sve više dobiva klimave temelje.
!4. veljače označava slavlje Baala i Nimroda?
Samo ime Valentinus dolazi iz latinske riječi 'valens' (biti snažan, moćan, odvažan). Biblija sličnim epitetima karakterizira jednu osobu -"A Kušu se rodio i Nimrod. On je postao prvi silnik na zemlji. Bio je silan lovac koji prkosi Jehovi. Zato se kaže: “Kao Nimrod, silan lovac koji prkosi Jehovi". (1.Mojsijeva 10:8-9)Sada svetkovine Luperkalija možemo povijesno vezati datiranjem - Luperkus je rimski bog kojeg vežu uz njegovu grčku inačicu Pana (Fauna). Grci su ga pak 'iskopirali' od feničke inačice pod imenom Baal.
Baal je drugo ime za Nimroda, moćnog lovca i strijelca vukova, stvoritelja i boga Babilona. Dakle, poveznica je bog rata, lova i plodnosti.Baal predstavlja srce, Kupido Nimroda
Baal je babilonski 'gospodar', dok njegovo ime na kaldejskom znači srce što očigledno ima poveznicu sa slavljenjem srca za Valentinovo. Još jedna poveznica je veseli Kupido koji označava želju za nekim te je također jedna od inačica mladog Nimroda, također sa lukom i strijelom kojom gađa srce (Baal). Bilo sve slučajnost ili ne, zanimljiva je koincidencija.
(izvor:Dnevno.hr)
2) Valentinovo vuče porijeklo iz poganskog festivala, točnije iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladić izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju...
Naime, Rimom je u 3. stoljeću prije krista vladao car Klaudije zvan Kruti, koji nije dopuštao svojim vojnicima da se žene i imaju porodicu jer je vjerovao da tada bi vojnici bili milostiviji u borbama i da ne bi toliko izlagali svoj život znajući da ih doma netko čeka kome se imaju vratiti. Sv. Valentin je bio u to vrijeme bio svećenik u Rimu, a kako je vjerovao u ljubav i u sve njene blagodati, on je tajno počeo vjenčavati mladence darujući ih poslije vjenčanja crvenim ružama iz svoga vrta. Naravno, opaki car Klaudije je to saznao, i naredio je da se Valentin uhvati i baci u tamnicu.
Ono što je još uvijek pod znakom upitnika jest njegov boravak u tamnici prije same smrti. Navodno je svećenika posjećivala mlada djevojka u koju se on zaljubio te kojoj je napisao pismo potpisavši ga "Od tvog valentina".
Valentin je spaljen na lomači dana 14. veljače (dan prije Leuperkalije), a njegov prah su pokupili njegovi zahvalni mladenci. Nedugo nakon smrti proglašen je svecem, a Crkva je je odlučila spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan.
A zašto su se spojili u jedan blagdan? Rimljani su 15. veljače slavili Luperkalije koje su se pretvarale u opće orgije. Crkva je u nastojanju da promjeni te običaje prebacila slavljenje na 14.veljače proglasivši Valentina zaštitnikom zaljubljenih. (Večernji.hr)
Što Bog misli?
U vezi poganskih običaja i tradicija, Bog je svom narodu zapovjedio: “Ne učite se putu kojim idu narodi…Običaji naroda isprazni su..” (Jer. 10:2-3). Zapazite što je i Isus rekao prema Mat 15:9: “…Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske”
Kroz cijelu Bibliju, Bog osuđuje one koji se klanjaju i obožavaju ono što je on stvorio (životinje, sunce, mjesec, zvijezde, drveće, itd.), ili idole i bilo što drugo osim njega, jedinog pravog Boga. To su poganski običaji. Pravi kršćani shvaćaju da Bog mrzi sve običaje i postupke koji su ukorijenjeni u poganstvu.
Nažalost, Izraelci su se kroz povijest opetovano oglušivali na te opomene i zbog toga su snosili posljedice Božjeg negodovanja.Bog ih je strogo kažnjavao zbog njihove upletenosti u poganske običaje, rituale i postupke.
Zašto Bog mrzi sve sto potječe ili je nalik izvornim poganskim običajima?Je li moguće "okrečiti", tj "prebojati" te običaje kršćanstvom i tako ih učiniti čistim i prihvatljivim? Je li prihvatljivo istovremeno se izjašnjavati kao kršćanin i prakticirati običaje i blagdane ukorijenjene u poganstvu?
Zapazimo što Bog kaže u 3.Mojsijevoj 18...
18:1-3 Nakon što je spasio Izraelce iz egipatskog ropstva, Bog ih je upozorio da ne prakticiraju običaje koje su pokupili u Egiptu, niti da se uče običajima i postupcima okolnih naroda sa kojima su se susretali do ulaska u obećanu zemlju
Kad za Valentinovo, mladi razmjenjuju čestitke, darove i romantične osjećaje, oni ustvari ulaze u prvu fazu intimnih odnosa koje je Bog namijenio isključivo emocionalno zrelim, odraslim osobama. Umjesto da prožive bezbrižnu mladost, odrastu bez problema svojstvenih odrasloj dobi (pronalaženje posla, plaćanje računa, podizanje obitelji, itd), djecu ovaj svijet, a nerijetko nažalost i neki "moderno osviješteni" roditelji uče da se prepuste spolnim porivima
I zato se suočavaju sa nenadanim trudnoćama, pobačajima, emocionalnom boli, spolnim bolestima, manjkom samopoštovanja itd... I tako do svoje odrasle dobi, emocionalno iscrpljeni, ostanu bez svoje nevinosti, moralne pristojnosti i ispravnog gledišta na brak.
To su neki od razloga zašto živimo u svijetu u kojem je npr biti djevica u tinejdžerskoj dobi, staromodno i rijetko. Ono što je nekad značilo "živjeti u grijehu", sada jednostavno znači "živjeti zajedno". Živimo u svijetu u kojem se na seks gleda kao na užitak lišen moralnih ograničenja i kao nešto za što nije nužna emocionalna bliskost. Nešto neobavezno. Ljudi mijenjaju seksualne partnere kao što mijenjaju odjeću. Smatra se neuobičajenim ako jedna osoba od 20 ili 30g, nije imala odnose sa više osoba... Djevojke i žene umjesto da svog partnera zovu 'moj muž' ili 'moj zaručnik', sve češće ga zovu 'otac mog drugog djeteta'. itd itd...
Dakle, očito je da Valentinovo potječe iz drevnih poganskih običaja i blagdana. Osmišljen je tako da pod krinkom ljubavi i kršćanstva, potiče ljude na putene, nemoralne tjelesne želje, ili kako ih Biblija naziva, djela tijela.
"A očita su djela tijela. To su: blud, nečistoća, besramnost, 20 ...neprijateljstva, svađe, ljubomora, izljevi gnjeva, sukobi, podjele... 21 zavisti, pijanke,+ razuzdane gozbe i tome slično. (Gal.5:19-21)
2.KOR.6:16,17:
16 I kako se hram Božji slaže s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što je Bog rekao: “Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj.”17 “‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’, ‘i ja ću vas primiti.’"
Danas je Valentinovo blagdan zaljubljenih za čijeg datuma najviše profitira korporativni milje koji je sve pretvorio u jednu prilično forsiranu svetkovinu kojoj je bitnija forma nego pravi značaj i slavlje ljubavi kao najbitnije stvari u ovoj stvarnosti. Od početnih čestitki i simbola simpatija do današnjeg razularenog i mahnitog natjecanja tko će kome kupiti bolji poklon, a konzumerizam je tako još jednom nadrastao humanizam.
Iskreni, spontani izrazi i dijela ljubavi tijekom čitave godine daleko više usrećuju nego neki forsirani praznik poganskog porijekla.
